Na području takozvanog željezničkog trokuta, prvo se nalazila velika pilana i tramvajsko spremište.
Nakon toga, od 1936. godine postaje izložbeni kompleks Zagrebačkog Zbora, prethodnika Zagrebačkog Velesajma.
Na novom prostoru uskoro su i podignuti izložbeni paviljoni, od kojih je bio impresivan Francuski (1937. arh. Laftaille) od betona, stakla, drva i laganog čeličnog lima te Talijanski (1937. arh. Dante Petronia) kojeg je krasio 12 metara visoki toranj u rimskom stilu.
Zagrebački zbor raspušten je 22. veljače 1946. godine a imovina je predana na raspolaganje Gradskom Narodnom Odboru.
Osnivački akt napisan je 1. lipnja 1957. godine i tog datuma su udareni temelji današnjeg Studentskog Centra u Zagrebu.
Adaptacija dobijenih prostora bivšeg Zbora započela je krajem 1958. godine a većina posla završena je već 1962. godine (tu brzinu obnove Francuski paviljon, sve se čini, neće doživjeti).
Studentski Centar svečano je otvoren 15. travnja 1959. godine.
Od tada, pa sve do današnjih dana služio je svojoj svrsi.
Posljednih godina, Studentski Centar zaposjeli su ljudi sa sumnjivom prošlošću, sa biografijama u kojima su niske kriminalnih radnji u kojem su lažirane diplome najmanji krimen.

Toj garnituri Studentski Centar nije ni najmanje bitan, bitno im je da rasture i rasprodaju sve što mogu.
Nadamo se da im neće uspjeti.
Nadamo se i da će biti primjereno kažnjeni zbog svojih radnji.